KonferenciJa za štampu "Bez Sjenke"


at MESS internationla Theatre Fesitval 16-26 October 2009

(…), predstavio se i rediteljsko-glumački par Shamal Amin i Nigar Hasib, emigranti iz Kurdistana koji već dugo godina djeluju kao umjetnici u Austriji. Oni rade zajedno još od 1989., a prije deset godina su razvili ideju o labaratoriju, koji je prevashodno fokusiran na istraživanje ljudskoga glasa, kao ''izuzetno moćnoga instrumenta''.
Shamal je glavni istraživač projekta, on naglašava da postavljanje pozorišne priče otkriva i priču tijela, glasa, odjeće, pozornice, odnosno čovjeka, što je ujedno i polazište i otkrivanju vlastitoga i sasvim novoga konteksta. Stoga su nakon dugo istraživanja otkrili da se žele baviti ljudskim glasom u umjetničkom, kulturološkom, antropološkom i estetskom kontekstu i polazištu.
Na okruglome stolu koji se održao u istim prostorijama u 12h i sa ekipom istraživačkoga projekta Bez sjene, ponovno su se postavila ista pitanja o ideji i polazištu bavljenja istraživačkoga centra Lalish Theater Labor. Osim već pomenutih stavki, i moderator okrugloga stola Bojan Munjin je konstatirao da se radi o '' istraživačkome kazalištu govora i tijela, u formi koju teorija kazališta naziva ritualnim teatrom.'' Potom su istraživači ovoga teatra govorili i o jednome filozofsko-kulturološkome fenomenu dvadesetoga stoljeća koji je je stavio fokus na povratku promataranja tijela i tjelesnih sposobnosti, ''što je dovelo do toga da se zanemari glas''. Shamal također napominje ''da se glas koristi kao jedna vrsta prevoza kojom se šalje poruka.'' Ali, za njih glas nije samo ''transport'', on više od toga predstavlja život, jer ''ljudski tonovi imaju vlastitu povijest, vlastitu memoriju''. Stoga u izvedbi na pozornici oni pokušavaju ''produhoviti'' taj glas.
Također, upućuju i na potrebu za osjećanjem poruke i glasovnoga performansa koji su i oni izveli, a manje na interpretaciju istoga.

Na pitanje publike što osjećaju na sceni pod onim što nazivaju ton, Nigar odgovara ponovno o istraživačkome projektu koji je uvijek nedovršen jer svakim nastupom u drugoj sredini i njenim socio-kulturološkim kontekstima oni čuju i osjete nove tonove koji postaju dijelom njihovoga nastupa. Glas ima terapetsku moć, kako primjećuje jedna od učesnica okrugloga stola sa čima se slaže i Nigar Amin.

(J.K.)