Izvan i/ ili u realnosti?

Takav ritam MESS-a zaustavlja istraživački projekat Bez senke Lalish Theaterlabor iz Austrije. U fokusu njihovog rada je vraćanje na donekle zaboravljenu kategoriju: izučavanje arheologije kako jezika, tako i ljudskog glasa. Osnovni element ovog performansa je stari kurdski ritual Zaratustra koji uključuje glasovne tehnike.


Dvoje izvođača, Nigar Hasib i Shamal Amin, tragaju za novim
jezikom koji je sastavljen od vokala, glasova i drugih formi jezika koje zahtevaju novi vi komunikacije. U početku izvedbe, glasovna struktura je odvojena od tela. Glas postaje drugo telo. Već u sledećem času na sceni se događa neprimetni preokret: vođstvo preuzima glas, a kretnje tela bivaju uslovljene glasom. Komunikacija izvođača je svedena na komunikaciju novonastalim jezikom, dok paralelno glas vodi telo kroz prostor. Pošto ovaj projekat predstavlja Work in progress, predstava se često obustavlja kada izvođači osete pad energije. Njihovo labarotorijsko istraživanje vodi ka fuziji glasa, pokreta, prostora, života i tela. Interesantno je da su Shamil Amin i Nigar Hasib zbog, najblaže rečeno „diskriminatorskog režima” Sadama Huseina, otišli iz Južnog Kurdistana. Da li i posle odlaska, otrgnuća od matrice, raspada određene strukture ostaju samo kolektivno sećanje kroz ritual i vraćanje samim počecima jezika kada značenje nije artikulisano ili dovoljno izdiferencirano? I da li je u kontekstu razaranja jezik osnovni uzrok nesporazuma, iako mu je sporazumevanje osnovna i prvobitna funkcija?

Piše: Ana Isaković
e-novine/kultura